Putešestvije po Kini završili smo u Šangaju, megalopolisu od neverovatnih 35 miliona ljudi. Grad podseća na evropski najviše od svih kineskih gradova, ali je to posledica “veka poniženja” (Century of Humiliation) kako Kinezi označavaju period od sredine 19. do sredine 20. veka, od opijumskih ratova, do stvaranja Narodne Republike Kine 1949. godine.
Posle 2. japansko kineskog rata krajem 19. veka, Šangaj je bio podeljen na koncesije, francusku, englesku, američku, rusku… i taj kolonijalni uticaj se vidi. Danas je Šangaj veliki ekonomski centar Kine, i kosmopolitski grad u pravom smislu te reči.










Ekipa iz Šangaja: Sa Zoricom i Božom, sa Jasminom i Vladom
Pošto se Kon-Tiki ekipa vratila za Beograd, mi smo iskoristili vreme da se popnemo na TV toranj i na Šangajski toranj, visok 632 metra, obidjemo Bund i čuvenu trgovačku ulicu Nanjing.






Poslednje večeri smo otišli na večeru u Konjički klub, blizu našeg hotela. Večera je bila divna i “evropska”, što nam je jako prijalo!




Džonghua kapija (Zhonghua Gate) 
Čelični most sa dva nivoa preko Jangce (Yangtze) reke, izgradjen 1968. godine. Dugačak je preko 6 km. 








Pagoda na Tigrovom brdu (

Kanali Sudžou-a.

Park poniznog administratora (




Obišli smo i muzej svile u Sudžou.
Tradicionalni razboj



Na ulazu nas je dočekao lokalni policajac 🙂
Klima je sa puno vlage i padavina, bar u proleće i cveće je fantastično.
Obilazak jezera





Monasi su bili u sred servisa kada smo došli.






























































































































































































































