Kauai je “zeleno ostrvo”, najsevernije i najmanje naseljeno od svih većih ostrva. To je i najstarije ostrvo, staro oko 5 miliona godina. Na severozapadnom delu ostrva, gde se susreću Na’pali Coast (obala) i Waimea kanjon, je jedno od najvlažnijih mesta na zemlji. Tu godišnje padne 480 inča kiše (oko 12m, ili oko 12 kubika vode po m2, 12000 litara!!!!). Nije ni čudo da su svuda rečice i potoci i da je sve zeleno.
Kapetan Kuk je tražeći severni prolaz izmedju Pacifika i Atlantika slučajno “otkrio” Havaje 1778 godine. Pristao je kod Waimea na jugu ostrva Kauai i domoroci su ga dočekali kao Božanstvo. Kada se vratio krajem 1779. godine, i pristao na velikom ostrvu (Hawai’i), domoroci su mu došli glave. Sukobili su se oko čamca koji su domoroci prisvojili, za njih je sva imovina bila zajednička i u tome nisu videli nikakav problem.
Pretpostavlja se da su Havaje naselili Polinežani u dva talasa, prvi oko 800-900 NE, sa Merkezijsjskih ostrva, a drugi oko 1300 NE sa Tahitija. Kuk je uočio sličnosti i u fizičkom izgledu i u jeziku koji su govorili stanovnici Havaja sa ostalim Polinežanima. Havaji su u severnom uglu polinežanskog trougla, čiju bazu na jugu prave Novi Zeland za zapadne i Tahiti sa istočne strane. Kažu da su Polinežani bili jako vešti u navigaciji po zvezdama, ali prevaliti tolike razdaljine na otvorenom Pacifiku deluje nestvarno.
Plan nam je bio da prvog dana obidjemo Ha’naa park na severu. Na naše iznenadjenje, za obilazak parka je potrebna rezervacija (premnogo turista, kao i svuda na Havajima), pa smo morali da se zadovoljimo obilaskom predivnih plaža sa zlatnim peskom. Surfere nismo primetili, ipak je severnije nego Oahu, i Pacifik sem u lepo zaklonjenim uvalama, nije baš gostoljubiv.
Sledećeg dana smo obišli Waimea kanjon koga mnogi porede su velikim kanjonom Kolorada (Grand Canyon). Taj kanjon je impresivan, na nekim mestima je dubok i više od 1000m. Na kraju puta je Kalalau Lookout, odakle se pruža lep pogled na Na’pali obalu. Nalazi se tačno iznad istoimene plaže. Do te plaže se moze doći jedino planinarskom stazom koja kreće iz Ha’ena parka i dugačka je oko 18km. Oni koji se odluče na tu avanturu, obično kampuju na obali (neophodna dozvola). Kažu da je uveče nebo nestvarno jer nema nikakvog svetla.
U pozadini plaže Kalalau je sveta zemlja, tu su sahranjivani Havajske poglavice. Kažu da je bila posebna čast za pripadnike plemena da dobiju zadatak sahrane poglavice. On bi se sa kostima poglavice (kako se došlo do kostiju je priča za drugu priliku) spustio kanapom do obale, i onda bi presekao taj kanap kako niko ne bi mogao da ga prati. To je značilo i njegov kraj. Havajci su verovali da duh živi sa kostima, i zato su sahranjivali poglavice na tajnim mestima.