Peking je drugi po veličini grad u Kini, sa preko 20 miliona stanovnika. U samom centru, na centralnoj osi sever-jug (feng-shui i verovanje u moć simetrije) nalaze se Tienanmen Trg i Zabranjeni Grad (zvanično ime je Palace Museum, ili Palata muzej). Na sever od Zabranjenog grada, na istoj osi je prvo Jingshan park (navodno nastao od zemlje iskopane pri gradnji Zabranjenog Grada) a zatim Kula Bubnjeva i Kula Zvona (Drum and Bell Towers), a još dalje na sever Olimpijski kompleks. Koliko je veliki grad govori to da oko centra ide čak 5 kružnih auto-puteva.
Peking je prvi put postao glavni grad Kine za vreme Kumbal Kana (dinastija Yuan) krajem 13. veka i od tada je to sa manjim prekidima to uvek bio (1368-1420 kada je prestonica bio Nanjing i 1929-1949 kada je prestonica bio prvo Nanjing a zatim Wuhan za vreme 2. svetskog rata).
Prvih nekoliko dana, pre dolaska Kon-Tiki grupe, fokusirali smo se na obilazak znamenitosti koje nisu bile na programu.
Ovo smo vidjali svugde po Kini. Devojke se oblače u tradicionalne nošnje i slikaju se za Instagram ili ko zna šta.
Sledećeg dana obišli smo letnju palatu (Yihe Garden ili Summer Palace). Nalazi se na severozapadu Pekinga, ima puno jezera i šume, i tu su se vladari sklanjali od letnjih vrućina Pekinga. Kao letnja palata funkcioniše od 1750. godine, mada su i vladari prethodnih dinastija na tom mestu gradili hramove. Kumbal kan, prvi vladar Yuan dinastije, koji je premestio prestonicu u Peking, na jednom brdu (Longevity Hill) je po predanju pisao poeziju.
Na obali jezera. Jezero Kumming je napravljeno veštački, naime da bi se obezbedila voda za letnju palatu, carevi podanici su promenili tokove reka u okolini. Isto tako, od iskopane zemlje za jezero, napravljeno je brdo dugovečnosti (Longevity Hill) na severu. Kažu da je ovo jezero divno zimi kada se zamrzne.
Uveče smo prisustvovali predstavi “Pekinske Opere” u jednom malom pozoristu blizu Tienanmen skvera.
Ubaciti slike sa šminkanjem
Grupa je dolazila u nedelju 6.maja uveče u Peking. Taj dan smo iskoristili da obidjemo Lama budistički hram (Lama ili Yonghe Temple), kao i Konfucijev temple (Confucious Temple) u cijem sastavu se nalazi i akademija gde su se polagali “drzavni” ispiti. Kandidati iz svih delova Kine bi dolazili na ispit, i ukoliko pokazu izuzetno znanje, bio im je osiguran polozaj u drzavnoj administraciji.
Kameni tablet iz 1330. godine kojim se Konfučije proglašava kraljem prosvetljenja i velikog savršenstva.
Posle obilaska Lama i Konfučijevog hrama i carske akademije, imali smo vremena i da malo detaljnije obidjemo kule sa bubnjevima i zvonima (Drum Tower i Bell Tower).






































