Iz Bar Harbor-a smo se zaputili na zapad, u New Hampshire, na White Mountains.

Naša destinacija bio je Bretton Woods gde su 1944 osnovani medjunarodni monetarni fond i preteča današnje svetske banke. Ceo region je već krajem 19.veka bilo eksluzivno letovalište gde se elita iz finansijskih i industrijskih centara (pre svega Njujorka) sklanjala od letnje vrućine. Izgradjeno je tada nekoliko velelepnih hotela (jedan od njih je Omni Mount Washington gde smo odseli i gde su se dešavali dogadjaji is 1944). Glavna atrakcija tada je bilo popeti se na Mt Washington, najviši vrh istočne obale Amerike (1917m), i zato je neki preduzetnik izgradio strmi put (nagib je 12%) do samog vrha, kao i prugu za voz koji se penje uz pomoć zupčanika. 

Na putu za Bretton Woods, pošto smo imali vremena i vreme (bar u podnožju) je bilo lepo odlučili smo da se popnemo kolima na Mt. Wahington. Za Mt Washington kažu da ima najgoru mikro-klimu na svetu. Na samom vrhu je zabelezen najjači vetar ikada od preko 370km/h. Put je na nekim mestima jako uzan i bez ikakvih sigurnosnih ograda. Silazak je posebna priča, umesto lepog planinskog vazduha dominira miris sprženih kočnica. Put je u vlasništvu privatne korporacije, i penjane se plaća. Pošto platite, dobijete i nalepnicu, kao orden, da su se vaša kola popela na Mt Washington.

Kada smo se popeli na Mt Washington, vetar je duvao oko 70km/h i vrh je bio u oblacima. Kažu da je lepo videti taj vrh osunčan, ali mi te sreće nismo bili. Sve vreme našeg boravka u Bretton Woods/u bio je u oblacima. Kućica na vrhu (mala prodavnica suvenira) je vezana lancima za planinu da je vetar ne bi oduvao.

Hotel je sam po sebi interesantan, pre svega zbog lepog položaja i istorije vezane za njega. Ali video je i bolje dane, i u ovo doba korone nije bio baš idealno mesto jer je prilično izolovan u Bretton Woods/u. Do rezervacije u restoranu hotela bilo je nemoguće doći, trenutno nemaju ni osoblja ni kapaciteta. Doći ćemo ponovo na White Mountains zbog divne prirode, ali ćemo potraziti neki drugi smeštaj.

Bele planine (White Mountains) se nalaze na severu lanca planina koji se proteže istočnom obalom Amerike (Appalachian range). Poznata planinarska staza (Appalachian Trail) povezuje te planine, i prolazi kroz White Mountains. Danas je to pravi raj za ljubitelje prirode. Ceo region je jako šumovit, sa pregršt rečica i potoka kao i divnih vodopada. Ima i dosta skijališta koje leti nude lepo planinarenje. Za avanturiste je u ponudi pregršt ekstremnih sportova. Ali što kažu Englezi, nije naša šolja čaja (not our cup of tea).

Jedna od atrakcija u New Hampshite-u i Vermont-u su pokriveni mostovi. Mnogi su i danas u upotrebi. Razlozi za njihovo postojanje su vrlo praktični, zima je teška sa puno snega i leda, i krov pomaže da se most duže očuva. 

Arethusa Vodopadi do kojih smo planinarili

 

Poslednje jutro, pre puta za Vermont, smo otišli u Franconia Notch State Park, i obišli Flume Gorge, laka stazica koja prolazi kroz uski kameniti kanjon reke Flume .  Ova staza je lepo uredjena i jako popularna – u doba korone je bila potrebna rezervacija!