Maša & Co.

Maša nam je pokazala sve, svoju školicu, svoja igrališta, upoznala nas sa svojom uciteljicom Ines. Sa mamom i tatom nas je vodila na razne plaže i u obilazak Lisabona. Vodili smo Mašu u vrtić i skupljali je. Posle vrtića je bilo obavezno otići do igrališta, i popiti sok u lokalnom kafeu. 

 

Odmah smo morali da vidimo igralište!!!

 

Maša obožava plaže. A ima ih mnogo…

 

Pravi junak, svuda nas je vodila.

Pregovaramo oko cene Mašinih nožica, trebale nam za večeru…

 

Obavezni sokić posle vrtića

 

Naš vodič!

Lisabon

Marijana, Miloš i Maša žive u Queijas-u, otprilike na pola puta od Lisabona do Kaškaiša (Cascais). Lepa lokacija za obilazak Lisabona i okoline.

Treba znati da je Lisabon i cela oblast pogodjena katastrofalnim zemljotresom 1755. godine. Taj dogadjaj je na neki način bio kraj Portugalske Imperije.Mnogo gradjevina je srušeno i mnogo ljudi je poginulo. Algarve obalu na jugu je dodatno zahvation cunami. 

Prvog dana (nedelja, Maj 18) smo zajedno otišli na zapad to Kaškaiša, obilšli lepe plaže i Estoril i usput i stigli do Cabo de Roca, najzapadnije tačke Evrope. Zatim smo okrenuli na istok do Lisabona i ozbiljno prošetali gradom. Sve to je Maša junački izdržala bez nošenja i kolica. 

 

Najzapadnija tačka Evrope

Pravi mali truper!!!!

Kapija ispod koje se navodno Duško Popov (Džejms Bond) sreo sa svojim kontaktom iz Abvera (Estoril, Dejan Tiago Stankoviċ)

U ponedeljak smo Jeca i ja, sami, skitali po Lisabonu, popeli se na tvrdjavu São Jorge oko koje je i nastao Lisabon. Spuštajuci se sa tvrdjave ka Alfami naleteli smo na super svirku u nekoj kafanici, što je zahtevalo obavezno zaustavljanje i laki ručak dok su momci virtuozno svirali sedeći na jakom portugalskom suncu, koje im izgleda nije nimalo smetalo. Šetnju smo nastavili čuvenim žutim tramvajem broj 28 i stigli do vidikovca “Miraduro de São Pedro di Alcântara” odakle se pruza divan progled na tvrdjavu i Lisabon. Vidikovac je na kraju tramvajske uspinjače Ascensor Gloria (24E). Spuštajući se nazad u grad, bukvalno smo naleteli na Bila, mog dobrog i prisnog kolegu iz Texas Instrumentsa i njegovu suprugu Stefani. Neverovatno. Dogovorili smo se da se vidimo sledećeg dana i slušamo fado u jednom od lokalnih restorana.

Pogleed sa tvrdjave São Jorge. U pozadini je most 25. septembra (dan karanfil revolucije) preko reke Težo (Tajo).

Pogled na Lisabon i tvrdjavu São Jorge sa vidikovca “Miraduro de São Pedro di Alcântara”

Domaćin na tvrdjavi.

Unutrašnjost Lisabonske katedrale Sa

Ascensor Gloria – čuveni žuti tramvaj.

Sledećeg dana smo obišli kulu Belem, Manastir Jeronimos i spomenik otkrićima, a zatim švrljali gradom. Portugalske ekspedicije su počinjale i završavale kod kule Belem, na obali reke Težo (Tajo). Manastir Jeronimos je monumentalna gradjevina iz 16. veka, koja je kroz istoriju bila manastir, predsednička palata, i sada je muzej. Sama palata je pretrpela minimalnu štetu u zemljotresu 1755 godine. Uveče smo sa Bilom i Stefani otišli na fado u Bairro Alto delu grada, popularnom upravo po restoranima gde se sluša fado.

Kula Belem

Manastir Jeronimos

Ispred spomenika otkrićima. Sa jedne i sa druge strane su statue značajnih osvajača iz portugalske istorije uključujući Vaska de Gamu i Magellana. Na samom vrhu je statua Henrija (Henry the Navigator), vladara za koga se smatra da je pokrenuo portugalska istraživanja

Kakve sardine želite?

Fado. Očajna fotografija ali jedina koju imamo 

U sredu smo obišli Santuário de Cristo Rei sa druge strane reke, gradjen po uzoru na spomenik u Rio de Ženeiru. Zatim smo obišli muzej keramike (Museu Nacional do Azulejo), verovatno jedno od najinteresantnijih mesta u Lisabonu.

 

 

Pogled na Lisabon, reku Težo i most 25. septembra.

Crkva u okviru muzeja keramike (Museu Nacional do Azulejo)

 

Ulaz u muzej

 

Sintra

Četvrtak smo posvetili obilasku Sintre, mesta u planinama zapadno od Lisabona. Tu se nalazi veliki broj bogato ukrašenih palata, letnjikovaca, tvrdjava koje su pripadali Lisabonskoj eliti. Sintra je na Unescovoj listi svetske kulturne baštine, i svakog dana je posećuje veliki broj turista.  Naš drugar iz gimnazije, slikar Bane Mihajlović koga smo posetili posle obilaska Sintre misli da u Lisabonu ima mnogo sličnih palata koje se mogu posetiti bez velike gužve.

 

Nacionalna palata

Sintra

Obišli smo 3 palate, Nacionalnu palatu, palatu Pena i palatu Regaleira.

Nacionalna palata je najstarija palata u Portugalu. Delovi su izgradjeni još u 10-11 veku kada su ovik krajem vladali Mavari. Današnji izgled palata je dobila tako što su delovi dogradjivani kroz istoriju..

Nacionalna palata u SIntri. DImnjaci su slični onima koje smo videli u Santiago de Compostela.

 

Nisu bili baš visoki…

Grandiozna palata Pena je na samom vrhu i dominira celom oblasti. Na tom mestu je bio manastiir koji je porušen u zemljotresu 1755. godine. U 19. veku, tu je izgradjena kraljevska rezidencija sa prelepim vrtom.

Pena palata

 

Ulaz u Pena palatu

Bogato ukrašene odaje

Palata Regaleira je na velikom imanju Quinta da Regaleira, i najpoznatija je po svom vrtu i bunaru (Initiation Well).

Regaleira palata

 

 

Bunar, kao kula ugradjena u zemlju.

Kaškaiš, Setubal…

U petak smo otišli u Kaškaiš. 

 

 

 

Da li ste za Sangriju?

Meni iz House of Wonders

U subotu nas je MIša poveo na jug, dan smo proveli uživajući na skoro pustim predivnim peščanim plažama. U povratku smo prešli feribotom za Setubal. Te večeri igralo se i finale portugalskog kupa izmedju Benfike i Sportinga na nacionalnim stadionu u blizini mesta gde stanuju Marijana i Miša.  Videli smo iz prve ruke koliko vole i koliko Portugalcima znači fudbal. Pobedio je Sporting, uzgred, osvojio je i prvenstvo pre toga, i slavilo se do dugo u noć, kola, sirene, vatromet, pesma, galama… Mogu da zamislim kako su slavili kada su pobedili Špance u finalu Lige Nacija.

 

 

Pogled na Setubal sa ferija

Prvi put na brodu/trajektu…

Setubal

Naših ima svugde… Nekima ide bolje nego drugima.

Nedelja u Lisabonu je prosto proletela. Divno smo se družili sa Mašom, Marijanom i Mišom, ali smo morali dalje. Svesni smo da smo od Lisabona videli samo mali deo, i planiramo da se vratimo i nastavimo obilaske. Pogotovo ako su M+M+M još uvek u Lisabonu. 

Živelimo!!!!