Danas smo obišli Jökulsárlón lagunu sa glečerima, a ostatak dana smo planinarili po nacionalnom parku Skaftatell. Dok nas je na severu Islanda pratilo divno sunčano vreme (netipično za Island), na jugu nas je dočekalo tmurno veme sa niskim oblacima i povremenom kišom.
Jökulsárlón laguna
To je jedna od najvećih laguna na jugu Islanda. Izuzetna je i po tome što je povezana sa morem, pa je voda mešavina slatke i slane vode. Morska voda kao teža pada na dno, i izivire na površinu pri samoj ivici glečera što doprinosi tome da je temperatura vode kod glečera za nekoliko stepeni viša nego u sredini lagune. Sante leda se konstantno odvajaju od glečera, a zatim dok plutaju lagunom, povemeno se i prevrnu. Kada se odvoje od glečera ili se prevrnu imaju diskretno plavu boju zato što je led od koga je napravljen glečer bez kiseonika (kiseonik je istisnut pod pritiskom), a kako ih sunce ugreje i površinski sloj se otopi, njihova boja prelazi u belu. Led se na glečerima stvara na visinama preko 1000m, gde je stalno dovoljno hladno. Taj led zatim polako klizi ka laguni. Procena je da su sante leda koje se sada odvajaju od glečera nastale pre 600-1000 godina.
Inače Vatnajökull je najveći glečer u Evropi, i zauzima oko 8% teritorije Islanda. Procenjuje se da će nestati za 250 godina, rezultirajući u porastu globalnog nivoa mora za 1cm. Kada bi se taj glečer (samo je 1/10 glečera vidljiva iznad površine) rasporedio po celoj površini Islanda, dobili bi sloj leda od 35m.
U laguni smo naišli na mnoštvo foka, i čak smo mogli da im pridjemo vrlo blizu.
Skaftatell Nacionalni Park
Ovaj nacionalni park je deo Vatnajökull nacionalnog parka. Ima jako lepe i uredjene staze za planinarenje, a i nekoliko poznatih vodopada. Mi smo planinarili do Svartifoss vodopada, koji nas baš i nije impresionirao, obzirom na sve vodopade koje smo videli na severu. Zatim smo nastavili do Sjónasker vidikovca i potom se spustili u dolinu.
Sutra idemo na penjanje po jednom od glečera u ovom parku.
Ne baš impresivan Svartifoss vodopad. Valjda je interesantan po crnim bazaltnim stenama oko njega ali mislim da smo videli mnogo lepše vodopade.
Kako perete kola na Islandu?
Verovatno se pitate otkud sad ovo? Bitno je jer mnogo puteva nije asfaltirano, što zbog količine saobraćaja, što zbog vremenskih uslova. Rezultat su kola koja su stalno prašnjava, da ne kažem da ne vidite ništa kroz zadnje staklo. Kada tome dodate zilione (ili zilione ziliona) bubica koje vam se stalno lepe na šoferšajbnu (lepa srpska reč), nadam se da je sve jasno.
U početku smo tražili na pumpama vodu da operemo vetrobransko staklo, ali avaj, nema. Dok nismo shvatili da pored pumpe postoje česme sa prikačenim crevima i četkama čija je namena upravo to, da operete cela kola, a ne samo vetrobransko staklo. Normalno, to je besplatno jer je potreba očigledna. Kako to izgleda, vidite na slikama 🙂
I na kraju konji
Jutros dok smo vozili od Höfn-a ka laguni, na put nam je izašlo nekoliko konja. Jedan se baš bio zainteresovao za naš auto, verovatno je osetio so sa puta. (na primer na Aljasci ne posipaju puteve solju jer u protivnom bi se losovi (“moose”) skupili na putevima i napravili zastoj. Svaki od njih ima bar 300kg, tvrdoglavi su, teško ih je skloniti sa puta a velika su opasnost). Elem dok mi tako čekamo da se konji umilostive i propuste nas, dodje jedan Islandjanin, par puta potapša rukama i oni se odmah razbezaše. Baš smo city slickers.