
Na samom jugu (najjugozapadnija tačka Evrope), nalaze se dva rta, St. Vincent sa svetionikom i Sagres sa tvrdjavom iz 16. veka. To je kraj (ili početak) Evrope o kome Portugalci toliko pevaju u svom čuvenom fado-u.
Sagres – tvrdjava iz 15.veka. Sagradio ju je princ Enrike Moreplovac (“Henry the Navigator”) na početku najslavnijeg perioda u Portugalskoj istoriji, doba otkrića (“Age of Discovery”).
Prespavali smo u okolini Saleme. Sledećeg dana smo nastavili uz Algarve obalu ka Španiji i Sevilji. Put nas je vodio preko malog gradića Carvoeiro i mesta Faro koje je centar Algarve regiona.
Algarve obala je mnogo razvijenija nego Alentejo (zapadna obala Portugala). Sve je podredjeno turizmu, jako puno se gradi, i začudilo nas je koliko ima Amerikanaca. Na ulici čujete samo američki engleski. Već dugo se u Americi dosta priča o Portugalu kao idealnoj destinaciji za penzionisanje. Sa svim što se dešava, možda i ne treba da nas čudi. A na sam izbor nemamo prigovora…
Ulazak u stari deo gradića Faro.
Katedrala se nalazi na glavnom gradskom trgu i izgradjena je krajem 13. veka.
Napustili smo Portugal i krenuli ka Sevilji. Put nas je dalje vodio ka Jaénu i Valenciji. Kroz prelepu Andaluziju vozili smo regionalnim putevima i uživali u beskrajnim maslinjacima.
Stigli smo u Sevilju predveče i večerali u jednom interesantnom restoranu (“Pepe Hillo”). To veče smo se prvi put čuli sa Mašom, bila je razočarana što se nismo vratili sa sastanka sa prijateljima, i oduševljena volovima na zidu! 🙂
Ujutro smo prošetali Seviljom, obišli katedralu (najveća gotska katedrala na svetu, veća je i od Aja Sofije), i arhiv Indijskih otkrića (Archivo General de Indias) i zatim nastavili ka Jaén-u.
Seviljska Katedrala… Kristofer Kolumbo i njegov sin su sahranjeni u katedrali, kao i Ferdinand III od Kastilje, kralj koji je osvojio Sevilju od Mavara.
Put nas je dalje vodio preko Rondo-a i Karmone. Na žalost nismo imali mnogo vremena za obilazak, posebno Rondo-a. Andaluziju ćemo staviti na listu za jedan duži put…
Napokon smo stigli u Jaén. Kao i većina mesta u Andaluziji, gradić je smešten na vrhu brda. Čuven je po katedrali iz 16. veka.
Iz Valencije smo nastavili duž obale do Lloret del Mar.
U Sestriere smo svratili bez nekog velikog prethodnog plana. Sačekala nas je velika gungula. Tog dana se u Sestriere-u završavala biciklistička trka oko Italije, čuveni Giro d’Italia.
Malo smo predahnuli, i nastavili dalje. Čekao nas je put do Milana i sutradan do Portoroža. Proveli smo na putu 3 nedelje, prešli preko 6000 km, spavali u 14 različitih kreveta, i uželeli se svoje kućice.
































































