Iz Kennebunkporta smo produžili na severoistok uz obalu. Put vodi pored obale, i prolazi kroz lepe male, stare gradiće od kojih nam se najviše dopao Campden. Naš cilj bilo je malo meštance Bar Harbor iz koga ćemo moći da obidjemo Acadia Nacionalni Park i severnu obalu Mejna. Bar Harbor i Acadia Nacionalni Park se nalaze na ostrvu koje se iz nekog razloga zove Mt. Desert (pustinjsko ostrvo). Mesto je na samoj ivici nacionalnog parka i dosta je veće od Kennebunkporta.

Bar Harbor je lep, svuda su mali hotelčići (bed&breakfast), restoranı, staze za šetnju uz obalu koja je na severu Mejna uglavnom kamenita, i lepo održavano cveće u prozorima i baštama sto Jecu posebno oduševljava. Iznad luke pune jedrilica i malih čamaca je park sa širokim travnjacima na kojima uveče ljudi sede, prave piknik, i gledaju zalazak sunca. Acadia je jedan od najposećenijih američkih nacionalnih parkova i bez obzira na sve probleme sa korona virusom, bilo je puno turista. Obzirom da su restorani ograničili broj posetilaca, svuda su redovi. A red za sladoled se otegao na 100-ak metara (uključujući i propisno distanciranje).

Mi smo u hotelčiću “Primrose Inn”, koji toplo možemo preporučiti.  Ime je dobio po localnoj divljoj ruži koje ima svuda. Deluje da je ovde klijentela nešto mladja i to nam bas prija. Turisti su ovih dana uglavnom iz Mejna i okolnih drzava (Njujork, Masačusets) mada zaluta i po neki “južnjak” kao mi. 

U središtu Acadia Nacionalnog Parka uzdiže se Mount Cadilac. Kažu da je to prvo mesto u Americi koje svakog dana obasja sunce i da je sam izlazak fantastičan. Na žalost (i Jecino zadovoljstvo) nismo prisustvovali tom izlasku, jer su sva jutra bila oblačna i kišna. Istini za volju, svakog dana se posle takvog jutra pojavilo sunce i rasteralo oblake. Jednog jutra smo se popeli na vrh kolima, putem kroz park. U oktobru, kada lišće počne da menja boje, da bi se popeli kolima na vrh potrebna vam je rezervacija.

Sa vrha se lepo vide svi okolni zalivi, i ostrva, ali i mnogobrojna jezera koja su deo parka.

Pogled sa vrha na severoistok. U pozadini se vidi Bar Harbor.

Pogled na Cadilac Mtn sa druge strane zaliva (Schoodic Point) 

Pogled na najvece jezero u parku, Eagle Lake.

Acadia je prepuna lepo obeleženih planinarskih staza. Ali ono što čini ovaj park zaista specijalnim su ogromne vulkanske stene koje se spuštaju u more, četinarske šume koje su svuda oko vas (i nekako su vrfemenom izborile sa tim stenama), pelepa bistra jezera, i tu i tamo poneka mala peščana uvalica koja se zavukla u razudjenu obalu. Verovali ili ne, ljudi su se kupali iako temperatura vode teško da je prelazila 15C. Vetar stalno duva, pa su jedrilice na moru čest prizor.

Mora se reći da negde podseća i na naš Jadran, ali je klima na severu Mejna mnogo surovija. Kada smo poslednje veče upitali kelnericu kakva je temperatura zimi, ona je lakonski odgovorila:” Pa i ne bude toliko mnogo dana ispod nule”.  Jedini problem je što je ona mislila on 0F ili ~ -16C.

Ovaj lepi Gale je baš voleo da pozira!

Najveća peščana plaža (Sandy Beach) u parku je u pozadini

Planinarske staze su raznolike i lepo obeležene. Jednog dana smo obišli rt oko Sandy Beach-a (neke od fotografija mora su sa te šetnje), ali šetnja koja nas je propisno namučila i umorila,  je šetnja oko jezera “Jordan Pond”, i penjanje na uzvišenje “South Bubble”. Penjanje je pogotovo pri kraju bukvalno bilo “rock climbing”, ali je nagrada bio predivan pogled koji se pružao sa vrha. Mnoge staze ostale su za sledeći put…

Nastavili smo našu potragu za svetionicima, definitivno simbolom Mejna.

Jedan od njih, Bass Harbor,  se nalazi u samom parku i aktivan je od 1855 godine. Na putu za svetionik prošli smo kroz male turističke gradiće sa interesantnim imenima (Severoistok i Jugozapad – Northesat harbor i Southwest harbor). Turistički, jer deluje da su aktivni uglavnom leti, opslužujući brojne kampove za ljubitelje prirode. Na povratku, pošto smo izašli iz Southwest harbor, naišli smo na interesantan restoran (“Upper Deck”) sa prelepom terasom i pogledom na lokalnu marinu. Sta smo jeli, pa normalno sendviče sa jastogom. Bio je vikend, i štimung je upotpunila fantastična kantri pevačica. Pravo uživanje.

Cveće je fantastično kao i svuda u Mejnu u avgustu 

Drugi svetionik je na najistočnijoj tački kontinentalne SAD, u Quoddy Head State Park, istočno od malog mesta Lubec. Iz Lubeca vodi most na Campobello ostrvo, interesantno po tome sto je tamo bila letnja rezidencija predsednika Ruzvelta. Danas je tu medjunarodni nacionalni park jer je ostrvo u Kanadi (posle rata od 1812).  Most iz Lubeca je jedina veza tog ostrva sa kopnom, ali je i on bio zatvoren u ovo suludo doba korone tako da nismo mogli posetiti park. Sledeći put…

 

 

 

Naša prva stanica bio je Kennebunkport, na južnoj obali Mejna (Maine-a). Kennebunkport je lepo malo primorsko mesto puno malih hotelčića (B&B), restorana i lepih peščanih plaža. Ne mnogo komercijalizovano. Ovi predeli su naseljavani od samog početka 17.og veka, kažu da su u Kennebunkportu sve veće kuće koje su danas mali hotelčići gradili kapetani. Sva mesta su bila povučena u unutrašnjost (York, Kennebunk, Biddefort, …) i imala luku (York Harbour, Kennebunkport, Biddefort Pond…) verovatno i zbog vremena a i zbog bezbednosti.

Odseli smo u malom B&Bu: 1802 House. Stara kuća blizu Kennebunk reke, kratka šetnja od samog centra, osim toga ništa baš specijalno… U ovo doba korone, to je bilo jedino pristojno rangirano mesto koje je bilo slobodno kada smo rezervisali. Bilo je ok, ali verovatno ne bi ponovo odseli tamo.

 

 

Marina na samom ušću reke u more je puna svakakvih čamaca, jahti, jedrenjaka… Na svim čamcima su ribarski štapovi, nekoliko brodica vas poziva da sa njima idete u ribolov na jastoge. Jastog je valjda u Mejnu kao ćevapi u Beogradu, svugde ima koliba (“lobster shacks”) koje služe čuvene “lobster rolls”. Lobster meso na zemički.

 

 

Južni deo obale Mejna ima puno dugačkih lepih peščanih plaža koje sežu duboko u okean. Plima i oseka zbog geografske širine (sever) su dosta veliki. Plićak podseca na ulcinjski, i u njemu se voda malo ugreje, ali je i dalje prilično hladna.

Slike su sa Goose Rocks Beach.

 

Obišli smo obalu od Yorka do Portlanda,. Pored plaža smo obišli I 3 svetionika. Svaki od tih svetionika ima interesantnu istoriju.

Nubble svetionik je navodno najfotografisaniji svetionik na svetu. Više…

 Svetionik na Cape Elisabeth.  Više…

Portland svetionik.  Više…

 

 

 

 

 

 

Poslednje veče u Kennebunkportu proveli smo na jednoj velikoj plaži, posmatrajući lep zalazak sunca i jedrenjake koji su ulazili u luku.

 

Što se vremena tiče, leto je kratko, uglavnom juli i avgust. Sneg često padne i pre kraja oktobra. Bilo bi interesantno posetiti Kennebunkport zimi. Ove slike su sa interneta.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Breuil-Cervinia December 2019

Ovo je treća godina za redom da smo bili u Cervinui, u podnožju Matterhorna. Nadmorska visina mesta je preko 2000 metara tako da pitanje snega u drugoj polovini decembra ne postoji. Ali za razliku od prethodne dve godine, kada je bilo suncano, ovog puta je sneg padao danima. 

Mi smo se i pored snega i lose vidljivosti skijali svih dana ali nemamo fotografije da to i pokazemo jer bi bile samo snezno bele :-).

Ali smo zato uzivali u toj sneznoj bajci uz vatricu u nasem omiljenom Sent Hubertus Resortu (SHR).

 

Vecerali smo uglavnom u Sent Hubertusu uzivajci u sjajnoj hrani i prijatnoj usluzi Franceska i Andree, kao i svih ostalih. Moramo da napravimo minestrone na SHR nacin i obavezni Zabajone, desert slican nasim snenoklama.

Snezna idila napolju…

Nibbler u akciji. Obozava da trci po snegu a i sa psom vlasnice hotela, Tenere, se lepo druzila.

Tenere je New Foundland rasa i obozava prsutu koju mu Francesko, konobar iz SHR, obilato daje posle svakog dorucka. I Nibbler se ogrebala za par listica prsuto crudo and prsuto cotto.

Po povratku sa planine proveli smo par dana setajuci po Milanu i uzivajuci u svecano ukrasenom za Bozic i Novu Godinu. 

uz to smo otisli i na izlozbu deChirico kao i na Gugenhajmovu postavku. Ja sam se sve vreme trudila da naucim sto vise italijanskih reci. Tako sam naucila da se na italijanskom “Zuta krava”, na slici ispod, kaze “Mucca giallo”. 🙂